Bijeli sljez (Althaea officinalis L.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice sljezovki (Malvaceae). Stabljika je uspravna i drvenasta, najčešće jednostavna ili slabo razgranata, naraste do 150 cm visine. Obrasla je mekim dlačicama zbog čega izgleda sivkasto. Korijen je do 2 cm debljine, razgranat, valjkast, sivosmeđe boje s vanjske a bijele s unutrašnje strane, aromatičnog mirisa i sluzavog okusa.
Listovi su naizmjenično smješteni, veliki su i trokrpasti, nazubljenog ruba, na obje strane gusto dlakavi, prizemni listovi imaju dugu petelku, gornji su na kraćoj peteljci. Cvjetovi su dvospolni, promjera do 5 cm, rastu pojedinačno ili nekoliko njih na dužoj dršci u pazušcima listova. Čaška je dlakava, vjenčić ma pet bijelih ili blijedorozih latica.
Prašnici su mnogobrojni, crvenoljubičasti. Cvate od lipnja do listopada. Plod je kalavac koji sadrži dlakave plodiće.
Bijeli sljez je dobra medonosna biljka, pčele obožavaju cvjetove bijelog sljeza i sakupljaju nektar i cvjetni prah. Medenju pogoduje lijepo vrijeme s dosta vlage u zraku, osobito dobro medi nakon kiše. Med je svijetao u ugodnog mirisa i okusa.
Bijeli sljez je iznimno ljekovit, a u lječenju koriste se listovi, cvjetovi i korijen.
Korijen se u pravilu sakuplja ujesen od biljaka koje su barem dvije godine stare, očisti se i suši na toploj temperaturi a suši se na tamnom, suhom i hladnom mjestu.
Korjen bijelog sljeza je vrlo ljekovit, vrijedniji od listova i cvjetova. Sadrži 30-38% škroba, 30-35% sluznatih tvari, polisaharide (6-12%) topive u hladnoj vodi, 10-11% pektina, 10% saharoze, 1,5% masnog ulja, oko 7% mineralnih tvari bogatih fosforom, flavonoide i drugo.
Blagotvorno djeluje na suhi kašalj i nadraženost sluznice, spriječava upalu i iritaciju želuca i crijeva, služi da omekša rane i suhu kožu u kozmetici. Dodaje ga se u kombinirane pripravke za kašalj i da smanji gorčinu drugih biljaka. Sigurna je biljka za upotrebu.
Čaj se priprema i pije drukčije nego ostali čajevi, jer se pogrešnom pripremom gubi ljekovitost.
Pravilan je način pripreme ovog čaja sljedeći:
2 žlice korijena bijelog sljeza preliti s 2,5 dl mlake ili hladne vode te ostaviti barem 1 sat, idealno 2 sata, da bi se stvorilo dovoljno sluzi. Nakon toga malo se zagrije (da čaj ne bi bio hladan), doda malo meda i pije tri puta na dan.
Za bijeli je sljez karakteristično da djeluje smirujuće pri akutnim upalama želučane sluznice, u mješavini s kamilicom
Praktično je odjednom napraviti veću količinu za cijeli dan. Čajem od korijena bijelog sljeza može se također ispirati nos, kapaljkom ili sprejalicom, 1 – 2 kapi tri puta na dan. Taj je recept vrlo djelotvoran kod začepljenosti nosa, a dovoljno je blag da se smije primijeniti i na maloj djeci. Ovaj čaj može pomoći i kod crijevnih bolesti jer regulira stolicu: pomaže i kod proljeva i kod zatvora. Također se koristi kod problema s mokraćnim mjehurom, otežanog mokrenja, upale mjehura i bubrega.
U starom je vijeku korijen bijelog sljeza bio veoma cijenjen. Čaj od bijelog sljeza povoljno djeluje na kašalj, bronhitis i plućni katar.
Preporučuje se:
- kao lijek kod bronhalne astme i početne tuberkuloze pluća,
- kod katara u mokraćnom mjehuru,
- bolnog mokrenja ili teškog zadržavanja mokraće,
- koristan je i u liječenju bolesti cijelog probavnog trakta, a posebno upale debelog crijeva (kolitisa), proljeva, srdobolje , povraćanja s proljevom kod dojenčadi i dr.
- pomiješan s drugim ljekovitim biljkama koristi se u liječenju drugih bolesti.
Osim što je korijen bijelog sljeza ljekovit jestiv je i u sirovom obliku, poznatija je njegova upotreba u obliku sljezovog kolačića. Sljezovi kolačići su popularni u Americi premda vuku porijeklo iz starog Egipta. Korijen se još tada koristio kao sredstvo kod problema s grlom a stari egipćani su ga oblagali medom. Danas se ti slatkiši proizvode sa šećerom i jedu se nakon stavljanja na štapić i zagrijavanja preko otvorene vatre.
Cvjetovi i mladi listovi su jestivi, dodaju se salatama a također se kao i korijen koriste kod upala sluznice dišnog sustava premda sadrže manje sluznih polisaharida.
